Noć

Noć kao uhoda slijedi me.. ne vidim ni puta ni misli svoje.. Noge me nose kao podivljale horde tamo gdje jutro se radja.. negdje na proplanku zore gdje ostavišmo naše snove… Noć kao uhoda slijedi me… ne vidim lica tvog niti se smiješ niti suzu puštaš rastanak te naš ne boli ovu noć koja mene…

Nastavi čitanje →

TEBI

Spoznah iduć kamenitim putem da tek sam zrno prašine kap u moru udisaj u zraku zraka Sunca na povjetarcu kapljica rose u mraku a ipak sam tako velika jer otvaram se Tebi.. I nije lako ruke su nagomilane nepotrebnim stvarima srce ustreptalo od praznine duša već dugo luta mračnim hodnicima tražeć Tebe i ljubav tvoju…..

Nastavi čitanje →